IVANŠČICA

Od pl. kuće Belecgrad do vrhova Mindžalovec i Židovina (14. 7. 2012.)


Toplo, zapravo, vruće jutro u Zagrebu. Kao stvoreno za izlet u planine, u hlad širokih krošnji. Nakon doručka krenusmo prema Belcu sa željom obilaska vrha Ivanščice preko Mindžalovca i Židovine. Zaustavljamo se u Zlataru na tradicionalnoj kavici, te nastavljamo do planinarske kuće Belecgrad. Stigli smo oko podneva i već je dobrano zagrijalo, oko 30 stupnjeva. Srećom, staza vodi kroz šumu u debeloj hladovini.
Gojzerice na noge, ruksake na leđa i put pod noge. Da i ne spominjem: GPS je već uključen, a i na karti smo vidjeli smjer kojim trebamo doći do naših vrhova. Uspon prema Mindžalovcu (659 m) dosta je strm, ali uz razgovor i pomoć našeg spretnog vodiča Drage ništa nije nesavladivo. I evo nas na Mindžalovcu s prekrasnim vidikovcem na stari grad Belec. Fotografiranje, žigovi i kratki odmor. Oko nas je veselo skakutala, sada već prava planinarka, kujica Luna.
Nakon kratke stanke nastavljamo dalje. Taj je dio staze manje zahtjevan. Kod usputne lovačke kuće, na livadi Mrzljak, Egle i ja napravile smo dulju pauzu, dok je Drago otišao do vrha Židovine (692 m). Nakon što smo, gladni i žedni, ispraznili naše ruksake, pala je jednoglasna odluka - ne idemo na vrh Ivanščice, prevruće je a i kasno smo krenuli. Slijedi povratak istom stazom - "laganini" - i obavezni oprez pri spuštanju s Minđalovca.
Presvlačenje i još pokoji zalogaj kraj pl. kuće Belecgrad (nažalost zatvorena!) i povratak u Zagreb - da se još prije zalaska sunca i okupamo. Ali, kako planovi i jesu da se mijenjaju, odlučili smo, usput, isprobati vodu Bedekovačkih jezera. I tako je subota završila u laganom ritmu - plivanje, sunčanje i piće na kraju lijepog druženja. (autorica Miljenka)

Mindžalovec i Židovina - u fotografijama


ŠTIROVAČA 2012

Tradicionalno okupljanje članova PD Šumar u Štirovači (22.-25. 6. 2012.)


I ova je dvanaesta Štirovača bila uspješna i vesela. Tradicionalni posjet Šumarevoj piramidi na Ljuljevačkoj kosici i postavljanje novog limenog barjaka, uređenje vidikovca na Dokozinskoj cesti i uređenje/dodavanje markacističkih detalja na Baričekovoj stazi, te pohod zaboravljenom stazom Štirovača - Pazarište (Poljakova staza) najznačajnije su aktivnosti tijekom ovogodišnjeg druženja. (više ... )

Štirovača 2012 - u fotografijama (Zoran i Edita)

Ljuljevačka kosica, na vidikovcu, zamjena stupa i obnova oznaka - u fotografijama
Google Earth: Do Ljuljevačke kosice (kmz)

Poljakovom stazom - u fotografijama
Google Earth: Poljakova staza (kmz)

Veliki Kozjak - u fotografijama


ISTOČNA MEDVEDNICA

Iz Blaguše do pl. kuće Grohot (5. 5. 2012.)


Kao i obično, sastanak i ukrcavanje i krenusmo preko Sesveta prema Blaguši.
Dok smo ispijali kavu u nekoj blaguškoj birtiji Luna je veselo njuškala i istraživala. Da, s nama je bio i četvrti član, naša kujica Luna "planinarka". Kod zadnje autobusne postaje ostavljamo auto i polako pješačimo po bregima, uz livade i obrađene njive, vikendice (i kuće) prema vrhu i planinarskoj kući Grohot na 474 m. Mirisi livada i šume te cvrkut ptica, bez gradske buke i užurbanosti, neizostavno su diktirali sporiji tempo.
Ležimo na klupi nakon ručka, a stol još uvijek pun. Iznad nas se, kroz olistale krošnje, naziru plavo nebo i oblaci, a oči se sklapaju ... . No, uživanje je kratko potrajalo. Drago je napravio plan za povratak drugom stazom. Najprije smo 20-ak minuta hodali po strmijem dijelu staze do potoka Cumbania, a onda laganini oko 40 min do polaziša i našeg auta. Tamo u birtiji čekala nas je gazdarica s domaćim crvenim jabukama koje smo kupili da se nađu u tjednu koji slijedi.
Ljepota subote i zajedništva i zahvalnost za radost koja nam je dana. (autorica Miljenka)

Google Earth: staza Blaguša - Grohot


KALNIK

Kružnom poučnom stazom oko hrpta V. Kalnika (28. 1. 2012.)

Krenuli smo put Kalnika oko 10 sati. Mala grupica: Egle, Vesna (i to čak dvije), Miljenka i Drago. Nakon sat vremena vožnje evo nas kod planinarskog doma „Kalnik“ (480 m). Prvo je pravilo jutarnja kavica, no jutro je već prošlo. Dok smo u domu uživali u jutarnjoj (točnije: blizupodnevnoj) kavici i kiflicama Drago je požurivao. Uključio je i GPS i pokazao nam stazu na karti. Krenusmo točno u podne. Nedaleko doma početak je poučne kružne staze oko Vranilca. Nedavno je progušćena i obnovljena markacija. U luku smo zaobišli vrh Vranilac (643 m). Posjetili smo i špilju „Kranjča“, prošli kraj ostataka crkvice Sv. Martina, a usput izmijenili puno priča. I dva su sata brzo prošla. Opet u domu. Dok je Drago otišao do vrha mi smo ručale - delicije s jelovnika i iz ruksaka. Na kraju gutljaj crnog vina i još jedan pogled na stari grad Kalnik i povratak u Zagreb. (autorica Miljenka)



ŽUMBERAK

Od Gornje Vasi preko Jasena i Šimraka do Budinjaka (16. 10. 2010.)

Druženje i veselica kod Kreše i Ane u Gornjoj Vasi (Žumberak). Krešo priprema delicije na roštilju, ne tražeći ničiju pomoću. Neki kartaju, a Egle i ja pinklec na rame i odosmo u prekrasna žumberačka brda obojana jesenjim bojama. Od Gornje Vasi preko Javora i Mrzlog polja do Kordića i Šimraka te natrag preko Tisovca i Budinjaka. (autor Drago)



IVANŠČICA

Od pl. doma Belec grad preko vrha Belige i Babinog zuba do Belec grada (8. 10. 2010.)

Osvanulo je sunčano zagrebačko jutro s mjestimičnom maglom. Državni blagdan - Dan neovisnosti Hrvatske, proslavit ćemo ga planinareći po Ivanščici.
Naša mala grupa Slavica, Egle, Miljenka, Petar i Drago, krenula je oko 10 sati prema Zaboku, Zlataru i Belcu. Magla se putem izgubila. Jutarnja kava i kiflice u središtu Zlatara. Usput htjedosmo posjetiti obnovljenu crkvu u Belcu, no bila je zatvorena. Nastavili smo po makadamskoj cesti do planinarskog doma.
Naš šef Drago razradio je plan puta. Da ne bi bilo zabune, ima i GPS. I tako smo, mi poslušni i spremni na lagano hodanje, završili na strmoj stazi prema vrhu Ivanščice. Ali, podno vrha (koljena su lagano štekala) odluka - ipak ne idemo na vrh već na drugu stranu, preko vrha Belige (976 m), Babinog zuba i ruševina Belecgrada vratit ćemo se u dom. Nakon 6,7 km i oko 3 sata hoda jedva smo dočekali sjesti. Premda je u kaminu uređenog planinarskog doma pucketala vatra ostali smo vani i blagovali svu divotu iz naših ruksaka. Egle i Miljenka su zaplesale u ritmu muzike neke domaće radio stanice. Na povratku, ponovno kratko zaustavljanje u Zlataru na još jednu putnu kavicu. Pozdrav do nekog drugog dolaska ... . (autorica Miljenka)


SJEVERNI VELEBIT

Od Zavižana po Premužićevoj s. do Rossijevog sk. - Crikvena i Gromovača (24.6.2010.)

Od Zavižana do Malog Rajinca i povratak po stazi uz jezera (25.6.2010.)



SAMOBORSKO GORJE

Nedjeljna šetnja do gostinjca Sv. Bernard i Velikog Lovnika (13. 6. 2010.)

Nedjelja, pasja sparina.
Kemijam - hoćemo ili nećemo danas u brda i hoće li se spustiti pljusak u ranim poslijepodnevnim satima? No, Egle "direktorski" rješava dilemu.
I već se vozimo prema Smerovišću. Preko Cerine i Šipačkog brijega nastavljamo dalje do markiranog raskršća planinarskih staza (za Japetić i za V. Lovnik) oko 2 kilometra prije Dragonoša.
Krenusmo lijeno put gostinjca, usput berući šumske jagode po okolnoj livadi. Kod gostinjca veseli dječji glasovi. U domu možete naručiti pivu ili čaj, a gulaš ili grah nekom drugom zgodom. Što drugo nego na vrh Velikog Lovnika. I kao svaki geodetičar tražim na vrhu geodetski kamen ali ga ne nalazim. Vjerojatno je pod nabacanom hrpom kamenja (tako će bar ostati sačuvan). Sjedamo i vadimo iz ruksaka skromnu užinu. Blaženi mir i svježina. (autor Drago)


ŽUMBERAČKO GORJE

Uz Slapnicu do Vranjačkog i slapa Brisalo (12. 6. 2010.)

Kamo ove vruće subote – pitale su Egle, Slavica i Mladenka? Samo ne na sunce i da staza nije naporna! Odmah mi je sinulo. Hajdemo u Žumberak - preko Krašića do rječice Slapnice pa njenim kanjonom do dva prekrasna slapa: Vranjačkog i Brisala.
Učas smo iz Zagreba došli do Krašića i Strmca Pribičkog i dalje uz Kupčinu do Medvenove Drage, točnije do ušća Slapnice u Kupčinu. S glavne ceste skrećemo desno i prateći Slapnicu prolazimo kamenolom, nakon kojeg prestaje asfaltna cesta. Dalje nastavljamo vožnju po makadamskoj cesti do Ribičkog doma gdje ostavljamo auto. Uskačemo u gojzerice, ruksake na leđa i … . (autor Drago)


SAMOBORSKO GORJE

Iz Vrhovčaka do Grgosove spilje (29. 5. 2010.)

Posljednji smo puta, prije više od godinu dana, pohodili Grgosovu spilju krenuvši iz Vratnika Samoborskog. Jesenski kišni i tmuran dan nije nam dao gušta.
Stoga je trebalo ponoviti izlet, pinklec na rame i ponovno put špilje, ali drugom stazom (koja mi se a priori činila ne osobito interesantnom). Polazimo iz Vrhovčaka (bregi iznad Samobora). Trebalo je pronaći Vrhovčak!? - loša generalizacija plana Samobora ili ne znam čitati kartu (ovo drugo - kaže Egle i treba joj vjerovati!). Tek što smo krenuli a ono kozlići i koze na putu - čitavo stado, brste li ga brste … . (autor Drago)