dr. sc. Marjana Gajić-Čapka

KLIMA PALAGRUŽE

Za prikaz klime nekog područja Svjetska meteorološka organizacija preporuča korištenje meteoroloških podataka iz 30-godišnjeg niza, budući da u tom razdoblju dolazi do stabilizacije prosječnih klimatskih prilika. Preporučeno recentno 30-godišnje razdoblje je 1981-2010., što onda dopušta usporedbu klimatskih karakteristika pojedinih lokacija ili područja.

Nizovi meteoroloških podataka s klimatološke postaje Palagruža (h = 98m nm, φ = 42° 23′ 34″, λ = 16° 15′ 17″), koji su na raspolaganju nakon operativne kontrole kvalitete podataka koja se provodi u Službi za obradu i kontrolu podataka i praćenje klime Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ), imaju nedostajuće podatke u pojedinim mjesecima. Interpolacija podataka koja je provedena prema pravilima stuke, upotpunila je pojedinačne nedostajuće podatke. Međutim, dulji prekidi u radu, kao što je bio slučaj u razdoblju 1993-1996., nenadoknadiv je nedostatak i onemogućuje analizu recentnog 30-godišnjeg razdoblja 1981-2010. Stoga je ovaj prikaz klimatskih prilika Palagruže napisan na temelju „izlomljenog„ 30-godišnjeg niza podataka 1980-1993, 1997-2013.

Klima Palagruže određena je od jeseni do proljeća općom cirkulacijom atmosfere nad područjem umjerenih širina, u kojem su promjene vremena česte i intenzivne. Taj pojas pomiče se već krajem proljeća prema sjeveru i područje većeg dijela Jadrana dolazi pod utjecaj suptropskog pojasa tlaka zraka i strujanja kojim baričke tvorevine sinoptičkih razmjera uglavnom ne prolaze. Stoga se od jeseni do proljeća izmjenjuju kraća i dulja razdoblja toplog i hladnog, sunčanog i kišovitog, tihog i vjetrovitog vremena, dok je ljeto pretežno vedro i toplo. Kako je za otok Palagružu kao lokalni modifikator klime bitno more, njezina klima naziva se maritimnom.

Temperatura zraka izražava toplinsko stanje atmosfere i u prvom redu ovisi o količini topline koju površina Zemlje prima izravno od Sunca i emitira u svemir. Kako se atmosfera zagrijava apsorpcijom dugovalnog zračenja površine Zemlje, temperatura zraka ovisi i o vrsti podloge, blizini mora, obliku reljefa, nadmorskoj visini, strujanju zraka. More, koje opasuje Palagružu, sa svojim velikim termičkim kapacitetom ublažava temperaturne ekstreme: zimi smanjuje hladnoću, a ljeti ima učinak hlađenja. Godišnji hod temperature zraka izražen je nizom od 12 srednjih mjesečnih vrijednosti temperature zraka dobivenih na temelju mjerenja u klimatološkim terminima mjerenja u 7, 14 i 21 sat. Srednja mjesečna temperatura je najviša i podjednaka u srpnju (25,0°C) i kolovozu (25,1°C), te najniža i također podjednaka u siječnju (9,9°C) i veljači (9,6°C) (Tablica 1, Slika 1). Kako se morska površina sporije grije i hladi nego kopno, na Palagruži je proljeće (14,4°C) hladnije od jeseni (17,9°C). Srednje dnevne temperature više od 20ºC mogu se očekivati od lipnja do rujna. Prosječna međugodišnja promjenjivost srednjih mjesečnih temperatura zraka je mala i kreće se od 0,9°C u listopadu do 1,4°C u svibnju i lipnju. Topli dani, s najvišom dnevnom temperaturrom višom od ili jednakom 25ºC, te dani s toplim noćima, kada niti noćna temperatura ne padne ispod 20ºC, javljaju se od svibnja do listopada, a u srpnju i kolovozu gotovo su svi dani topli i imaju tople noći. Vrući dani, kada najviša dnevna temperatura prijeđe i prag od 30ºC, mogu se javiti od svibnja do rujnu, ali su vrlo rijetki, i samo u srpnju i kolovozu ima u prosjeku 8 do 9 vrućih dana mjesečno. Godišnja apsolutna maksimalna temperatura zraka kretala se u promatranom razdoblju od 30,0°C (kolovoz 1981.) do 35,7°C (kolovoz 2000.) i zabilježena je u 50% godina u srpnju, 37% godina u kolovozu i 13% godina u lipnju. Godišnja apsolutna minimalna temperatura zraka javljala se od prosinca do travnja u rasponu od -1,4°C (ožujak 1987.) do 5,0°C (travanj 1997.). Apsolutne minimalne temperature zraka niže od 0°C zabilježene su u tri slučaja i to u veljači 1985., ožujku 1987. i ožujku 2005. godine.

arh2
Slika 1. Godišnji hod srednje mjesečne (Tsred), apsolutne maksimalne (Tmaks) i apsolutne minimalne (Tmin) temperature zraka (gore) te srednjeg mjesečnog broja toplih dana, vrućih dana i dana s toplim noćima (dolje). Palagruža, razdoblje 1980-1992, 1997-2013.

 

arh2
Tablica 1. Srednje mjesečne i godišnje vrijednosti odabranih klimatskih veličina za klimatološku postaju Palagruža prema razdoblju 1980-1992., 1997-2013.

 

Na Palagruži godišnje prosječno padne samo 311 mm oborine. Od godine do godine ukupne godišnje količine se prosječno mijenjaju za 29%. U hladnoj polovici godine, od listopada do ožujka, padne veća količina oborine (oko 67%) nego u toploj polovici., što je odlika maritimnog oborinskog režima. Maksimum u prosječnom godišnjem hodu oborine javlja se u kasnu jesen, u studenom (45 mm) i minimum ljeti, u srpnju (13 mm) ili kolovozu (12 mm) (Tablica 1, Slika 2). Mjesečne količine oborine značajno odstupaju od godine do godine. Najveća promjenjivost pripada svibnju, srpnju i kolovozu, kada u pojedinim godinama oborina može u tim mjesecima izostati. Oborinski je najstabilniji travanj. Zbog većeg broja nedostajućih podataka dnevnih količina oborine, nisu se mogle odrediti maksimalne dnevne količine oborine kao jedan od osnovnih parametara oborinskih ekstrema. Interpolacija ekstrema se ne provodi zbog njihove velike prostorne i vremenske promjenjivosti. Godišnje ima prosječno oko 51 oborinski dan u kojem padne barem 1 mm oborine. Od studenog do travnja takvih je oborinskih dana u prosjeku od 5 do 7. Najmanje ih je u srpnju i kolovozu (oko 2 dana mjesečno). Oborinskih dana s količinom oborine većom od 10 mm ima prosječno godišnje oko 9 dana. Njihov broj je od godine do godine dosta promjenjiv i odstupa od pripadnog godišnjeg srednjaka za oko 4 dana. Najviše ih je bilo 1982. godine (20 dana), a najmanje 1983. godine (2 dana). Tijekom godine najčešći su u listopadu i studenom, a najrjeđe se pojavljuju u srpnju, kolovozu i travnju. U svim mjesecima se ne pojavljuju svake godine. Dnevna količina oborine veća ili jednaka 20 mm nije česta tijekom godine, ali se javlja skoro svake godine. U 30 godina izostala je samo u četiri godine, a najviše takvih oborinskih dana je bilo 11 (1982. godine) i 10 (1980. godine).

arh2
arh2
Slika 2. Godišnji hod srednje (R), najveće (Rmaks) i najmanje (Rmin) mjesečne količine oborine (gore) te srednjeg mjesečnog broja oborinskih dana s dnevnim količinama oborine iznad zadanog praga (dolje). Palagruža, razdoblje 1980-1992, 1997-2013.

 

Naoblaka je dio neba prekriven oblacima. Određuje se vizuelno i procjenjuje prema stupnju pokrivenosti neba oblacima. Naoblaka se iskazuje ljestvicom od 0 (potpuno vedro) do 10 (potpuno oblačno tj. 10 desetina neba je zastrto oblacima). Prema motrenjima na Palagruži, srednja godišnja naoblaka iznosti oko 4 desetine i njezina međugodišnja varijabilnost je vrlo mala (0,4 desetine). Naoblake je više od studenog do ožujka, kada je nešto više od polovice neba zastrto oblacima i kada prevladavaju ciklonalni tipovi vremena (Tablica 1, Slika 3). Prosječno je najoblačniji prosinac (5,9 desetina). U proljeće se količina naoblake smanjuje. Ljeti postiže najniže vrijednosti u srpnju i kolovozu kada je u prosjeku svega oko 2 desetine neba zastrto oblacima. Tada je ovo područje često pod utjecajem azorske anticiklone. Vedri dani, u kojima je srednja dnevna naoblaka manja od 2 desetine, dvostuko su češći od oblačnih dana, kada je više od 8 desetina neba prekriveno oblacima. Najviše vedrih dana ima ljeti i početkom jeseni u rujnu (Tablica 1, Slika 3). U srpnju i kolovozu vedrih je dana više od polovice dana u mjesecu. Najviše oblačnih dana ima od studenog do ožujka, ali niti u tim mjesecima u prosjeku nema više od 8 oblačnih dana mjesečno.

S ukupno više od 2700 sati sa sijanjem Sunca godišnje ili prosječno oko 7 sati dnevno, Palagruža spada među najsunčanija područja u Hrvatskoj. Od studenog do veljače u prosjeku ima 4-5 sunčanih sati dnevno, a u najsunčanije godišnje doba, ljeti, sunce u prosjeku sije duže od 10 sati dnevno (Tablica 1, Slika 3).

arh2
arh2
Slika 3. Godišnji hod srednje mjesečne naoblake(N) i insolacije (gore) te srednjeg mjesečnog broja vedrih i oblačnih dana (dolje). Palagruža, razdoblje 1980-1992, 1997-2013.

 

Magla nastaje kondenzacijom ili sublimacijom vodene pare u atmosferi. Stvorene sitne čestice vode smanjuju vidljivost, a prema meteorološkoj definiciji, kod magle je horizontalna vidljivost smanjena na manje od 1 km. Na Palagruži magla je opažena gotovo svake godine (u 27 od 30 promatranih godina). U dvije godine zabilježeno je 10 (2008. godine) i 13 (2004.godine) dana s maglom, što je bio i najveći broj dana s maglom u jednoj godini. Pojava magle češća je u travnju i svibnju nego u ostalim mjesecima (Tablica 1).

Grmljavina je opažena u promatranih 30 godina gotovo svake godine. Godišnje ima u prosjeku oko 8 grmljavinskih dana. Najviše ih je bilo 1982. godine (20 dana s grmljavinom), a 1991. i 1992. godine grmljavina nije zabilježena. Tijekom godine grmljavina je češća od lipnja do listopada (najčešća u kolovozu i rujnu) nego u ostalim mjesecima, a najrjeđe se pojavljuje u ožujku (Tablica 1).

Sezonske i godišnja razdioba jačine vjetra u ovisnosti o smjeru vjetra prikazene su grafički ružama vjetra prema opaženim vrijednostima jačine i smjera vjetra u tri klimatološka termina (Slika 4). Vjerojatnost pojavljivanja pojedinih jačina vjetra analizirana je za tri osnovne skupine jačina: slab (1-3 Bf), umjeren (4-5 Bf), jak (6-7 Bf) i olujni (≥ 8 Bf) vjetar za svaki od 16 smjerova vjetra. Godišnja ruža vjetra ukazuje na prevladavajući smjer vjetra NW (20,2%), a zatim S smjer (jugo; 12,6%). Njihova jačina najčešće iznosi 1-2 Bf. Južno strujanje je tijekom cijele godine povezano s ciklonalnom aktivnošću u zapadnom Sredozemlju i u južnom Jadranu. Ta aktivnost je najveća u proljeće pa je i čestina S i SSE vjetra najveća u to godišnje doba (24,5%). Najsličnije godišnjoj ruži vjetra su one u proljeće i jesen. Ljeti prevladava NW (27,8%) i NNW (11,0%) smjer. Tada se uspostavlja stalna zračna struja, etezije, u sklopu opće cirkulacije atmosfere, koja je posebno izražena na pućinskom otoku kakav je Palagruža. Zimi su podjednako zastupljeni smjerovi NW (15,6%), NNW (11,3%), N (bura; 11,03%) i S (15,6%) uz koje se javljaju jaki i olujni vjetrovi.

arh2
Slika 4. Sezonske i godišnja ruža vjetra. Palagruža, 1981-2010.

Literatura

Palagruža – Jadranski dragulj (1996) Zbornik radova sa simpozija u Splitu, 28. -30. lipnja 1995., M. Hodžić (ur.), Matica Hrvatska, ogranak Kaštela, 396 str.

Penzar B, Penzar I, Orlić M (2001) Vrijeme i klima hrvatskog Jadrana. Dr. Feletar & Hrvatski hidrografski institut, Zagreb-Koprivnica-Split, 258 str.

Zaninović, K., Gajić-Čapka, M., Perčec Tadić, M., Vučetić, M., Milković, J., Bajić, A., Cindrić, K., Cvitan, L., Katušin, Z., Kaučić, D., Likso, T., Lončar, E., Lončar, Ž., Mihajlović, D., Pandžić, K., Patarčić, M., Srnec, L., Vučetić, V., (2008) Klimatski atlas Hrvatske / Climate atlas of Croatia 1961-1990, 1971-2000. Državni hidrometeorološki zavod / Meteorological and Hydrological Service (DHMZ), Zagreb, 200 str. (http://klima.hr/razno.php?id=publikacije&param=atlas)