Krešimir Kuk, mag. fiz.

SEIZMIČNOST PALAGRUŽE

Zbog velike prostorne dislociranosti i nedovoljne pokrivenosti Hrvatske seizmološkim instrumentima, sve do posljednjih desetak godina kvalitetnije opažanje seizmičke aktivnosti Palagruže nije bilo moguće. U posljednje vrijeme, kontinuirano povećavajući broj seizmoloških postaja na prostoru Hrvatske, posebice u priobalju i na otocima, te razmjenom podataka sa talijanskim seizmološkim centrima na drugoj strani Jadrana, omogućeno je puno bolje praćenje seizmičkih karakteristika Palagruže.

Kao i cijelo područje južnog Jadrana, epicentralno područje Palagruže i okolice seizmički je permanentno aktivno, jače i više nego područje sjevernog Jadrana, a opet nešto slabije, po jačini potresa i učestalosti potresa velikih magnituda, od priobalnog dijela južne Hrvatske. Potresi se ovdje, kao i na večini područja Hrvatske, dešavaju najvećim dijelom na hipocentralnim dubinama (dubinama žarišta) između 10 i 15 km. Prosječna dubina žarišta svih zabilježenih potresa iznosi 12,4 km. Najdublji potresi iz palagruškog epicentralnog područja zabilježeni su na dubini od 30 km i pripadaju grupi potresa iz zadnjih nekoliko godina (prvi se dogodio 17. 8. 2010., zatim sljedeća 2 u kratkom razdoblju od desetak dana, prvi 28. siječnja, a drugi 10. veljače 2012. godine). Svi su slabijih magnituda, i bit će opisani u nastavku. Najjači zabilježeni potres u epicentralnom području Palagruže bio je magnitude 5.3 prema Richteru, i dogodio se 26. travnja 1988. godine 30 km istok-jugoistočno od Palagruže. Ujedno je i jedini potres u blizim epicentralnim udaljenostima (do 50 km od istraživane lokacije Palagruže) jakosti m > 5,0 (prema Richteru).

Na slici 1 prikazana je razdioba epicentara svih zabilježenih potresa u blizini Palagruže. Palagruža je zbog preglednosti označena crnim trokutom. Razdioba magnituda napravljena je po klasama širine 0,5. Različitim vrijednostima magnituda potresa pridjeljene su različite boje i proporcionalna veličina radijusa kruga. Magnitude potresa izražene su prema Richteru.

arh2
Slika 1. Karta epicentara potresa.

Promatrajući vremenske karakteristike palagruškog epicentralnog područja, potrebno je naglasiti da zbog nedostatnog broja seizmografa (instrumenata za bilježenje potresa) sve do 1950.-tih godina nije prikupljen veći broj registracija potresa, pa kvalitetniju vremensku analizu nije opravdano raditi za ranija razdoblja. Do tada postoje samo opisi i poneki zapis jačih potresa. U ovom dijelu ograničit ćemo se dakle za navedeni vremenski period od 1950. godine pa do današnjeg vremena. U tom vremenskom razdoblju, najizrazitija seizmička aktivnost bila je tijekom 1988. godine. Početak je karakteriziran umjereno jakim potresom (magnitude m = 3,1) koji se dogodio 28. 2. 1988. u 22h 18m 28,4sec na dubini od 5,8 km i s epicentrom u moru neposredno uz Palagružu, svega 2 km jugoistočno. Slijedio je jači potres 20. ožujka iste godine, s epicentrom također jugoistočno od Palagruže. Njegova magnituda bila je 4,1 (prema Richteru) i spada među 10 najjačih potresa koji su zabilježeni u bližoj okolici Palagruže. Apsolutni maksimum seizmičke aktivnosti bilježen je u travnju 1988., poglavito 26. travnja, kada je zabilježena serija od čak 36 potresa. Većina navedenih potresa bila je magnitude m > 3,0, te spadaju u skupinu umjereno jakih i jakih potresa. Seizmička aktivnost ove serije potresa završila se s nekoliko slabijih potresa (manjih magnituda) krajem 1990., odnosno početkom 1991. godine (potresom magnitude 3,5, koji je zabilježen 9. 1. 1991.). Razdoblje pojačane seizmičke aktivnosti šireg područja Palagruže zabilježeno je i u 2010. godini, poglavito u mjesecu lipnju. U toj je godini također zabilježeno tridesetak potresa, no izuzev jedinog jačeg potresa, koji je imao magnitudu 4,2, a dogodio se 4. 6. 2010. u 18h 44m 53,9sec također jugoistočno od Palagruže, svi ostali potresi bili su znatno slabiji, uglavnom magnituda 1,0 < m < 2,5. Najviše se potresa iz te serije dogodilo u mjesecu lipnju, a cijela je aktivnost postepeno slabila i prestala krajem rujna.

Najjači potres od svih dosad zabilježenih u epicentralnom području Palagruže dogodio se 26. 4. 1988. u 00h 53m 45,6sec na hipocentralnoj dubini od 9,3 km, koordinatama epicentra 42,293 °N, 16,602 °E. Bio je magnitude 5,3 i spada u kategoriju jačih potresa. Kao što pokazuje slika 1., njegov se epicentar prostorno nalazi jugoistočno od otoka Palagruže.

I po prostornim značajkama potresa palagruškog epicentralnog područja, ističe se nekoliko izdvojenih cjelina, takozvanih skupina epicentara potresa koje možemo zasebno promatrati. Prvo i najbliže prostire se na udaljenostima oko 30-ak km jugoistočno od Palagruže, i kao što se vidi na slici 1. sadrži i najjači blizi potres iz skupa užeg epicentralnog područja Palagruže (epicentralnih udaljenosti manjih od 50 km). Najveći broj potresa iz tog područja magnituda su oko m = 3 (prema Richteru), i potječu iz različitih vremena. Tom skupu potresa pripadaju još i jaki potres iz 1938. godine, magnitude 5,5, hipocentralne dubine 20 km, i udaljenosti epicentra 70-ak km od Palagruže, te još tri potresa od kojih se najjači dogodio 17. 4. 1962. na dubini od 21 km, a imao je magnitudu 5,2. Druga veća skupina potresa međusobno bliskih epicentara smještena je sjeverozapadno od Palagruže, srednje udaljenosti 75 km od Palagruže. Veliki broj potresa iz te skupine dogodio se u ranije razmatranoj seriji potresa iz 1988. godine, a najjači je bio magnitude m = 5,0 i dogodio se 11. 1. 1986. Bio je vrlo plitak, dubine žarišta 1,6 km.

Još je jedna skupina epicentara potresa smještena sjeverozapadno od Palagruže, koja doduše po udaljenosti ne pripada epicentralnom području Palagruže, ali po ostalim je karakteristikama vrlo značajna te ju je potrebno zasebno opisati. Radi se o velikom skupu potresa kod otoka Jabuke. Njihove su epicentralne udaljenosti od Palagruže uglavnom između 110 i 120 km. Serija jabučkih potresa započela je 27. 3. 2003. sa slabijim potresom, magnitude m = 1,6. Već 9 sati kasnije uslijedio je jaki potres magnitude m = 4,8. U cijeloj, gotovo neprekidnoj seriji potresa, do kraja studenog mjeseca navedene godine zabilježeno je nekoliko tisuća slabijih potresa, nastalih kao naknadni potresi od glavnog udara. On se dogodio 29. ožujka u 17h 42m 13,6sec , sa koordinatama epicentra 43,093 °N, 15,325 °E na dubini od 3,8 km. Iako se radi o prostoru koji ne pripada epicentralnom području otoka Palagruže, zbog značajnog nivoa seizmičke aktivnosti i relativno male udaljenosti od Palagruže neophodno je naglasiti veliki seizmički potencijal ovog područja, koji je najbolje potvrđen opisanom velikom serijom potresa iz 2003. godine.

U posljednje vrijeme, novije znanstvene metode u seizmologiji često seizmičnost, pa i seizmičku ugroženost nekog područja izražavaju takozvanim kartama seizmičkih područja. U proteklih je nekoliko godina izrađena nova Karta potresnih područja za Hrvatsku. Na njoj je prikazano maksimalno vršno ubrzanje tla (prilikom potresa) za određeni dio Hrvatske. Iznosi maksimalno očekivanih vrijednosti ubrzanja prate dakako maksimalno očekivanu jačinu potresa za to područje. Stoga mjesta večih vrijednosti maksimalno očekivanih ubrzanja tla kod potresa odgovaraju mjestima gdje je realno očekivati jače potrese. Na slici 2. prikazana je Karta potresnih područja RH. Kartom su prikazana potresom prouzročena horizontalna poredbena vršna ubrzanja površine (temeljnog) tla.

arh2
Slika 2. Karta potresnih područja RH.

Ubrzanja su izražena u jedinicama gravitacijskog ubrzanja g (1 g = 9,81 m/s2). Vjerojatnost premašaja je povezana uz tzv. povratno razdoblje. Na slici 2. prikazane vrijednosti odgovaraju povratnom razdoblju od 475 godina.