.

Općenito o kalendarima i julijanskom datumu


 ∞ Kalendar ∞ Datum ∞ Julijanski datum ∞ 


Kalendar je dogovoreni skup pravila kojima se određuje odnos između različitih vremenskih intervala, prije svega dana, tjedna, mjeseca i godine. Osnovne jedinice kalendara su dan, mjesec i godina i one se temelje na nekim prirodnim procesima, odnosno ciklusima (dan na Zemljinoj rotaciji, mjesec na ophodu Mjeseca oko Zemlje (lunacija) te godina na Zemljinoj revoluciji). Tjedan je umjetna jedinica, najčešće aproksimirana četvrtinom vremena koje je potrebno Mjesecu da obiđe Zemlju. Dakako, ovdje se misli na 7-dnevni tjedan kakav se danas koristi.

Ovisno na kojem prirodnom procesu se zasnivaju, kalendari se mogu podijeliti na 3 vrste: lunarni, solarni i luni-solarni.

Prema tome, lunarni kalendari su oni koji se odnose na Mjesec. Nastali su kada su ljudi primijetili da je potrebno otprilike 12 lunacija da bi se procesi u prirodi počeli ponavljati, npr. seoba ptica, otpadanje lišća, i sl. Budući da dvije lunacije traju otprilike 59 dana, takve „godine“ su imale 354 dana. Korištenjem takvog kalendara primijetilo se da datumi nakon nekog vremena ne odgovaraju više procesima u prirodi pa su tako ptice kasnile sa seobom, a lišće s otpadanjem. U tu svrhu su povremeno dodavani dodatni mjeseci. Tako je nastao luni-solarni kalendar, tj. kalendar čija kalendarska godina povremenim dodavanjem dodatnih (tzv. interkaliranih) mjeseci prati sunčevu godinu, odnosno godišnja doba. Babilonci su prvi primijetili da dodavanjem 7 mjeseca u ciklusu od 19-godina kalendarska godina prati sunčevu. Takav 19-godišnji ciklus je kasnije nazvan metonskim po grčkom astronomu Metonu. Međutim, da bi se formirao solarni kalendar baziran na Zemljinom ophodu oko Sunca trebalo je proći neko vrijeme da bi astronomska znanja dosegla razinu kojom bi se mogla izračunati duljina sunčeve godine. Prvi koji su došli do približne vrijednosti sunčeve godine bili su Egipćani koji su koristili godinu od 365 dana.

Od Babilonaca i Egipćana počinje razvoj kalendara kakve danas poznajemo, bilo da se radi lunarnim, luni-solarnim ili solarnim.


Datum je u općem smislu kratak zapis baziran na kalendaru kojim je određen neki trenutak u vremenu. Na primjer, ono što kratko zapisujemo kao 16. 9. 2011., označava 16. dan u 9. mjesecu – rujnu, 2011. godine od Kristovog rođenja, po gregorijanskom kalendaru. Kao što se vidi, datum nije toliko jednostavan koliko se na prvi pogled čini, naročito ako se pogleda povijest i nastanak svakog dijela datuma – dana, mjeseca, godine, ere i kalendara na koji se odnosi.


Julijanski datum je kombinira istovremeno i osobine kalendara i datum. Zasnovan je na istim pravilima kao i svaki drugi kalendar, međutim, ima samo jednu vremensku, odnosno kalendarsku jedinicu, stoga ga je datumski zapis jedini mogući kod julijanskog datuma, tj. ne može se julijanski datum podijeliti na tjedne, mjeseca ili godine (iako julijanski datum koristi godinu duljine 365.25 dana). Nastao je 1583. kada je Joseph Justus Scaliger, francuski povjesničar, stvorio datumski sustav u kojem se dani odbrojavaju u neprekinutom nizu od podneva 1. siječnja 4713. pr. Kr. Taj je datum odredio kao početak prvog julijanskog perioda koji se dobije umnoškom Sunčevog kruga, Zlatnog broja (metonskog ciklusa) i indikacije (Rimskog broja) i traje 28 × 19 × 15 = 7980 godina. U tom datumskom sustavu osnovna (i jedina) jedinca je dan te njegovi dijelovi, pa je podne 16. rujna 2011. prema julijanskom datumu 2455821.0 JD.

Vrh stranice

 ∞ Kalendar ∞ Datum ∞ Julijanski datum ∞