.

Astronomska pozadina kalendara


Kalendari su tijekom povijesti gotovo isključivo stvarani na astronomskim znanjima pa su tako i osnovne kalendarske jedinice astronomski definirane, iako se danas uglavnom u kalendarima koriste aproksimacije pravih astronomskih pojava.

 ∞ Dan ∞ Mjesec ∞ Tjedan ∞ Godina ∞ 


Dan, kao najstarija kalendarska jedinica, svakodnevno se definira kao vremenski period u kojem se Zemlja jedanput okrene oko svoje osi. Dakako, ono što mi danas podrazumijevamo pod pojmom dan ima nešto složenije značenje. Dakle, pojmom dan se danas misli na srednji sunčev dan, koji predstavlja srednju vrijednost svih pravih sunčevih dana tokom godine, modificiran činjenicom da traje od ponoći do ponoći, dok stroga definicija nalaže trajanje od podneva do podneva. Takav modificiran srednji sunčev dan naziva se i građanski dan. Srednji sunčev dan traje 86 400 (atomskih) sekundi, dok pravi sunčev dan može trajati od 86 378 do 86 430 sekundi i on predstavlja razdoblje između dva trenutka kada Sunce kulminira u meridijanu mjesta promatranja.


Mjesec kao kalendarska jedinica temelji se na sinodičkom mjesecu, tj. lunaciji, iako su neki narodi do (točnije) kalendarske jedinice mjeseca došli na temelju godišnjeg prolaska Sunca kroz zviježđa zodijaka. Lunacija je vrijeme potrebno Mjesecu da dođe u isti položaj u odnosu na Zemlju i traje otprilike 29.53 dana. Stoga mjeseci danas traju 28, 30, odnosno 31 dan.


Tjedan, ako se misli na period od 7 dana, je jedinica najvjerojatnije izvedena iz lunacije. Točno porijeklo 7-dnevnog tjedna nije poznato, ali se zna da su Babilonci koristili 7-dnevni period koji je označavao jednu mjesečevu mijenu. Takav ciklus se, međutim, prekidao jer je mjesec nevidljiv dan ili dva. Isto tako je poznat 7-dnevni tjedan iz biblijske Knjige postanka, gdje je Bog stvorio svijet u 6 dana, a sedmog se odmarao. Neovisno o tome, stari rimljani koristili su 7-dnevni tjedan još u vremenu prije Krista. U tom tjednu svaki dan je bio pod utjecajem jednog od 7 „planeta“ (5 tada poznatih planeta: Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn, te Sunce i Mjesec).


Određivanje trajanja sunčeve godine predstavljalo je složeniji astronomski problem i zapravo pravu vrijednost sunčeve (tropske) godine moguće je točno izmjeriti tek nedavno kada su se pojavili precizni satovi. Odrediti duljinu godine bilo je najvažnije zbog toga jer je njeno poznavanje uvjetovalo efikasnom bavljenju poljoprivredom, djelatnosti od koje je čovječanstvo zavisi od svojih početaka. Zbog toga je zadatak kalendarske godine da što bolje prati tropsku godinu, tj. period revolucije srednjeg sunca po ekliptici u odnosu na dinamički ekvinocij, da se ne bi pomiješala godišnja doba. Tropska godina traje 365.252190 dana. Do prve približne vrijednosti tropske godine stigli su stari Egipćani preko definicije sotičke godine koja za geografske širine Egipta (točnije Tebe) iznosi otprilike 365.2507 dana.

Vrh stranice

Dan ∞ Mjesec ∞ Tjedan ∞ Godina