A s t r o I s s a


Astro izmjera i izrada ekvatorske sunčane ure

Prostorni položaj i orijentacija planinarske kuće Sv. Andrija omogućuje konstrukciju i postavljanje bilo koje od tri osnovne izvedbe sunčanih ura. Odabrana je ekvatorska sunčana ura i određene su osnovne astronomske veličine i smjerovi za njenu konstrukciju, postavljanje i orijentaciju: astronomska širina stajališta i smjer astronomskog meridijana.


Određivanje astronomskih koordinata

Astronomske koordinate stajališta određene su opažanjem zvijezda po metodi jednakih visina mjerenjem vremena prolaza više zvijezda kroz isti almukantarat. Terenska mjerenja obavljena su 19. svibnja 2012. godine. Pri obradi mjerenja utvrđeno je da su tri zvijezde neprecizno opažane, a jedna pogrešno te su izbačene iz izjednačenja. Konačne astronomske koordinate izračunate su iz vremena prolaza 24 zvijezde:

Φ = 43° 03' 18'' ± 0,4''
Λ = 16° 10' 58'' ± 0,4''.


Određivanje smjera astronomskog meridijana i njegovo obilježavanje

Smjer astronomskog meridijana uz planinarsku kuću Sv. Andrija određen je opažanjem Polarnice u trenutku gornje kulminacije i prema sjeni viska u trenutku pravog podneva. Smjer prema Polarnici optički je prenesen (iskolčen) na betonsku podlogu pomoću tahimetra Dahlta 020. Pravac meridijana trajno je obilježen urezivanjem u betonsku podlogu i bojanjem.

meridijan 1
meridijan 2

Opažano je i Sunce u trenutku gornje kulminacije, odnosno u trenutku pravog podneva. U trenutku pravog podneva sjena niti umirenog viska označava pravac astronomskog meridijana te je uspoređen s pravcem astronomskog meridijana određenog opažanjem Polarnice u trenutku gornje kulminacije. Smjerovi meridijana određenih na oba načina međusobno su se poklopili.


Izrada i postavljanje sunčane ure

Nakon određenih astronomskih koordinata i pravca astronomskog meridijana moguće je konstruirati, postaviti i orijentirati ekvatorsku sunčanu uru. Idejno rješenje sunčane ure opisano je u Izvješću projekta AstroIssa, dok je izvedbeno rješenje konstruirao Rudolf Schwabe (HGSS – Split). Sunčana je ura izrađena od inoksa i postavljena na postolje od bračkog kamena.

postavljanje 1
postavljanje 2
postavljanje 3

suncana ura 1
suncana ura 2
suncana ura 5
suncana ura 6

O sunčanim urama

Sunčana ura je uređaj koji pokazuje doba dana, odnosno pravo Sunčevo vrijeme, vrijeme određeno položajem pravog Sunca.

Prva sunčana ura ili sat bio je vertikalni štap zaboden u horizontalnu podlogu. Takav štap ili stup zvao se gnomon (grč. onaj koji zna, znalac). Jedan od najstarijih građenih gnomona je obelisk (visoki i uski monolitni kameni stup, slika 45). Obeliske su gradili Babilonci i Egipćani u religijske svrhe, kao i za određivanje doba dana (obdanice). Vjerojatno potječu iz 14. st. pr. Krista. Iz duljine njegove sjene određivali su mjesno pravo podne, a tijekom godine njen najdulji i najkraći dan. Prve podjele vremena između izlaska i zalaska Sunca bile su: jutro, podne i večer. Kasnijim dodavanjem skale u podnožju obeliska omogućeno je određivanje doba obdanice, prvo dijeljenje na 7, a zatim na 12 dijelova.

Osim obeliska konstruirani su i drugi tipovi sunčanih ura npr. prijenosna horizontalna sunčana ura, kamena stepeničasta sunčana ura itd. Osim Babilonaca i Egipćana sunčane ure izrađivali su i Kinezi, Indijci, Inke i neki drugi europski narodi dok su Grci znanje o sunčanim urama preuzeli od Babilonaca i Egipćana tijekom osvajačkih pohoda Aleksandra Velikog, a od Grka znanje su dalje preuzeli Rimljani. Doba modernih sunčanih ura započinje u prvoj polovici 15. st otkrićem načela po kojem sjena štapa (polosi), postavljenog paralelno sa Zemljinom rotacijskom osi, pokazuje na skali vrijeme koje ravnomjerno protječe s jednako dugim satima tijekom godine. Nagib štapa određen je zemljopisnom širinom.

U doba antike obdanica je dijeljena na 12 sati a ondašnje sunčane ure (s uspravnim ili horizontalnim štapom) odbrojavale su sate koji su tijekom godine nejednoliko trajali. Motrenjem sjene uočili su da vrh sjene u različita godišnja doba opisuje različite tragove. U doba proljetnog i jesenskog ekvinocija vrh sjene opisuje pravac. U doba zimskog solsticija vrh sjene opisuje krivulju zakrivljenu prema sjeveru, a u doba ljetnog solsticija vrh sjene opisuje krivulju zakrivljenu prema jugu.

proljece zima ljeto

Podjela sunčanih ura

Tijekom tisućljetnog razvoja sunčane ure su poprimale različite izvedbe i oblike te su primjenjivane za različite potrebe od pokazivanja doba dana do astrometrijskih motrenja. Sunčane ure možemo podijeliti u tri osnovne grupe:

  • horizontalne sunčane ure
  • vertikalne sunčane ure
  • ekvatorske sunčane ure.

Ekvatorske sunčane ure

Satna skala ekvatorske sunčane ure nalazi se u ravnini ekvatora, odnosno u ravnini paralelnoj s ravninom Zemljinog ekvatora. Prednost ekvatorskih sunčanih ura je ta što su kutovi između satnih oznaka točno 15°. Ekvatorska sunčana ura sastoji se od: meridijanskog kruga, gnomona i šireg polukruga (na kojemu je označena satna podjela). Za ispravno funkcioniranje ekvatorske sunčane ure potrebno je osnovne konstrukcijske elemente postaviti u ispravan položaj. Meridijanski krug mora se postaviti u ravninu meridijana zajedno s gnomonom koji predstavlja Zemljinu os rotacije te je paralelan s njom. Širi polukrug mora se postaviti u ravninu paralelnu s ravninom Zemljinog ekvatora, odnosno okomito na gnomon.